Dok je još držao do sebe, Novi Sad je imao miris pečenog kestena i štofova na metar, ukus vanil-krancli i štrudle s makom i zvuk „prima“ sa fajronta u starom restoranu na Ribarcu...
Kad smo sabrali šta su nam Godine Koje su Prošle donele, a šta odnele, shvatili smo da je taj Stari Novi Sad ostao još jedino donekle u našim srcima, ali da je zauvek izvetrio iz naših čula...


Djole Balašević o nama...

Tamburice nekih derana iz „Zoruleta“ zazvonile su kao zlatno zvonce koje nas iz ovog mraka ponovo izvodi ka sebi samima, a njihova mera i sklad nas onako lalinski vaspitano podsećaju na to kakvi smo mi to bili...

Davno jedared...
Kad se ime Vojvodine još pisalo velikim slovom... I kad su naviksane tambure bile pobedničke fanfare ove ravnice...